Kako kažu – Camino provide.
Nakon mjesec dana priprema, detaljno složenog ruksaka, štapova koji su me već čekali u Francuskoj (poslani poštom u hostel), i plana puta u kojem je svaka etapa imala svoje mjesto – došlo je vrijeme za neplaniranu pauzu.

Trenutno zdravstveno stanje, na preporuku liječnika, ne dopušta polazak. Iako je odluka bila teška, ona je ujedno i razumna. Jesenski Camino će pričekati, a nova prilika dolazi na proljeće – najvjerojatnije krajem ožujka, kad se priroda ponovno budi, a zajedno s njom i mnogi hodočasnici kreću svojim putem.

Ne doživljavam ovo kao odustajanje, nego kao pomak u vremenu. Camino uvijek čeka – i vjerujem da sve dolazi kad treba.

Zanimljivo je da su upravo na dan kad smo planirali zajednički polazak iz Saint-Jean-Pied-de-Porta – dvoje iz naše grupe ipak krenuli na svoj put. A jedan od sudionika naših prvih Camino druženja sada je već 14. ili 15. dan na putu prema Santiagu.
To je najbolji podsjetnik da Camino živi – u svima nama, svaki na svoj način i u svoje vrijeme.