Preuzmi PDF – Popis opreme za Camino
Evo PDF dokumenta sa spiskom opreme za Camino, uz kvačice za označavanje, spremnog za ispis:
Camino de Santiago nije samo hodanje – to je putovanje koje vas testira, otvara i mijenja. Svaki dan na putu donosi nova lica, nova sela, nova pitanja… ali i jednostavne odgovore koje pronalazimo – u tišini, u ritmu koraka, u sebi.
Ako planirate svoj prvi Camino, sigurno imate mnogo pitanja. Što ponijeti? Koliko stvari? Trebam li rezervirati? Kako s vodom, lijekovima, obućom?
Ovaj vodič nije savršen, ali je iskren. Napisan je iz osobnog iskustva, kroz vlastite pokušaje, promašaje, i ono najvažnije – ono što se stvarno pokazalo korisnim.
Namjera nije da vas preplavim savjetima, već da vam pomognem da nosite manje, a doživite više.
Kao što ćete uskoro otkriti – na Caminu svaki gram ima svoje značenje, ali i svaki osmijeh.
U nastavku ćete pronaći sažet sadržaj, a zatim – dio po dio – sve što sam kroz godine naučio i provjerio.
Nadam se da će vam pomoći da krenete sigurnije, mirnije i s više prostora – ne samo u ruksaku, već i u glavi.
Camino vodič: Što ponijeti i kako se pripremiti – osobni savjeti iz iskustva
Praktični savjeti za buduće hodočasnike, pisani iz vlastitog iskustva, s ciljem da vam Camino bude što ugodniji, lakši i – ispunjeniji. Bez viškova, bez kompliciranja, samo ono što stvarno treba.
Odjeća i obuća – najčešće pitanje (s vrlo jednostavnim odgovorom)
Jedno od prvih pitanja koje postavljaju budući hodočasnici glasi: “Što trebam obući i kakve cipele ponijeti?” Na internetu ćete naći stotine savjeta, rasprava i popisa opreme – no naša filozofija je jednostavna:
U većini slučajeva već imate sve što vam treba.
Kad je riječ o obući, najvažnije je jedno – ne nosite ništa novo! Camino nije vrijeme za testiranje novih cipela. Obujte one u kojima ste već prošli najmanje 50-ak kilometara, i to ne u šetnji oko kuće, već u dužim, višesatnim hodanjima. Ako vam cipele nisu bile udobne na 15 km, neće čudom postati bolje nakon 300.
Zapamtite: cipela se mora prilagoditi vašoj nozi, a ne obrnuto. Ako to zaboravite, vrlo brzo ćete upoznati – žuljeve.
Osim glavne obuće, obavezno ponesite i rezervni par za odmor – lagane sandale, japanke ili nešto slično. One će vam dobro doći u albergima (gdje je zabranjeno ulaziti u cipelama s puta), ali i za šetnje gradom nakon hodanja. Vašim stopalima će goditi promjena, a vama osjećaj lakoće.
Ja osobno uvijek nosim sandale za hodanje – idealne su za popodnevni obilazak grada, a istovremeno pružaju nogama priliku da „prodišu“.
Odjeća – manje je više (i već sve imate)
Kao i kod obuće, vrijedi isti savjet: ne kupujte novu opremu ako ne morate. Sve što planirate nositi na Caminu – nosite već sada. Isprobajte, operite, nosite po kiši, znoju i vjetru. Na taj način ćete znati što vam stvarno odgovara.
Odjeću birajte prema razdoblju u kojem putujete – proljeće, ljeto i rana jesen traže laganiju odjeću, dok će vam u jesenskim i zimskim mjesecima možda zatrebati dodatni sloj. Bez obzira na sezonu, klima na Caminu zna biti nepredvidiva – jutra mogu biti svježa, a večeri iznenada hladne. Zato je uvijek dobro imati jednu topliju majicu ili laganu jaknu, čak i ljeti.
Naša preporuka:
Imate dva kompleta odjeće – jedan nosite, drugi je u ruksaku.
Treći? Većina ljudi ga ponese „za svaki slučaj“, ali stvarno nije potreban. Višak samo nepotrebno opterećuje leđa. Camino nije divljina bez civilizacije – gotovo svaki dan imate priliku oprati i osušiti odjeću, bilo ručno, bilo u perilici. Ako nešto i ne stignete osušiti – vjetar i sunce uz ruksak odrade svoje dok hodate.
To vrijedi i za donje rublje: dva para su sasvim dovoljna. Perite svakodnevno, a zaboravite na rezervu za „ne daj Bože“. Vašim leđima će biti zahvalno.
Prilikom pakiranja razmišljajte o funkcionalnosti, lakoći i brzom sušenju. Camino vas brzo nauči da svaki gram viška znači gram umora više.
Čarape – male, ali ključne
Možda zvuči banalno, ali čarape su jednako važne kao i cipele. Doslovno su drugi sloj između vaše kože i kilometara koje ćete prohodati – i često su presudne u borbi protiv žuljeva.
Kao i kod svega ostalog, dva para su dovoljna – jedan nosite, drugi suše. Više od toga je višak.
Moj savjet:
- Birajte kvalitetne čarape, po mogućnosti od prirodnih materijala. Iako zvuči neobično, vuna je izvrsna i ljeti – odvodi vlagu, regulira temperaturu i sprječava trenje.
- Izbjegavajte tanke, sintetičke čarape – već nakon nekoliko sati osjećat ćete vlagu i trenje.
- Ako možete, nabavite čarape “2 u 1” – unutarnji sloj je mekan i nježan prema koži, a vanjski grublji i stabilniji. Taj sustav smanjuje trenje unutar čarape, a ne između čarape i kože – što znači: nema žuljeva.
Dobre čarape možda izgledaju kao sitnica, ali nakon 20 kilometara pod suncem, shvatit ćete da su bile jedna od najboljih investicija za Camino.
Vreća za spavanje – nezamjenjiva, ali neka bude lagana
Većina alberga hodočasnicima osigurava jednokratnu zaštitu/plahtu i jastučnicu, koju ujutro bacate u smeće. Neki nude i dekice, ali na to se ne možete uvijek osloniti – pogotovo izvan sezone ili u skromnijim smještajima.
Zato vrijedi pravilo:
bez vreće za spavanje – ne krećite na Camino.
Na što obratiti pažnju:
-
Klasične vreće izgledaju lagano, ali brzo narastu na oko 1 kg i zauzmu puno prostora u ruksaku.
-
Ako ste u mogućnosti, nabavite laganu i kompaktnu vreću – idealno one težine ispod 500–600 g.
Ima ih više na tržištu, ali imajte na umu: manja težina i volumen znače i veću cijenu. No dugoročno – isplati se.
Koliko topla treba biti?
Ne kupujte vreću za ekspedicije na Himalaju – za Camino je dovoljno:
-
vreća za temperature do +10°C (tzv. comfort zone)
-
U većini alberga temperatura rijetko pada ispod 12–15°C, čak i u rano proljeće ili jesen.
-
Ako ste zimogrozni – obucite se u majicu s dugim rukavima i čarape, i bit će vam toplo.
Savjet: Lagana vreća koja se brzo suši, lako pere i ima kompresijsku vrećicu najbolji je izbor.
Ruksak – vaš vjerni suputnik
Na Caminu je ruksak vaš dom na leđima – i zato je važno da bude praktičan, udoban i – što manji, to bolji. S obzirom na današnje cijene prtljage u avionima, idealna veličina ruksaka je između 30 i 35 litara. Većina takvih modela visoka je oko 55 cm, što odgovara dimenzijama ručne prtljage, pa izbjegavate dodatne troškove – a ako se pakirate pametno, sve vam stane.
Ako ste pratili prethodne savjete o odjeći i obući, znate da vam ne treba više od dva kompleta – što znači da se bez problema možete spakirati u manji ruksak.
Ja sam godinama koristio ruksak od 35 L bez konstrukcije, i bio je savršen – lagan, jednostavan, ali tražio je pažljivo slaganje stvari kako bi se dobro prilagodio leđima. Ove godine prelazim na model s konstrukcijom jer je stari doživio svojih zadnjih 1000 km – ali imajte na umu da konstrukcija često znači i dodatnih 800 g do 1 kg težine. Ako brojite svaki gram (a na Caminu ćete ih brzo naučiti brojati), to nije zanemarivo.
Savjet iz iskustva: uzmite sa sobom barem jedan rezervni kopčac (plastika za remen) – zna puknuti kad se najmanje nadate, a zamjena usred Španjolske nije uvijek jednostavna.
Većina modernih ruksaka ima i pretinac za vodeni mjeh (hydration system), što je vrlo korisno – posebno u etapama gdje nema česte mogućnosti za dopunu boce.
Na kraju, ne zaboravite – ruksak vam ne treba biti najveći, nego najpametnije složen. Ako nosite manje, hodate lakše i uživate više.
Štapovi – treća i četvrta noga na putu
Možda se nekome na prvi pogled čini da su štapovi za hodanje modni dodatak, ali svi koji su prošli Camino znaju: štapovi nisu luksuz – oni su nužnost.
Dobar par štapova smanjuje opterećenje na vaša leđa i koljena za stotine kilograma kroz dan, a još važnije – udvostručuje vašu stabilnost. Umjesto dvije, imate četiri točke oslonca, i to osjetite već nakon prvih uspona i silazaka po kamenitim stazama.
Ja osobno koristim lagane aluminijske štapove – izdržljiviji su od karbonskih i dokazano pouzdani. Budući da ih nije moguće unijeti u kabinu aviona, uvijek ih pošaljem unaprijed poštom u albergue ili hostel u kojem sam rezervirao prvi smještaj. Uvijek planiram jedan dan aklimatizacije u gradu prije nego krenem hodati, tako da me štapovi već čekaju. U paket često dodam i mali sklopivi nožić – idealan za jabuku, kruh ili što se već nađe putem.
Štapovi se mogu i kupiti na početku rute, npr. u Saint-Jean-Pied-de-Port – no izbor zna biti ograničen, a cijene više nego u lokalnim trgovinama kod kuće. Zato preporučujem da ih unaprijed nabavite i koristite na probnim hodanjima kako biste se naviknuli.
Par korisnih savjeta za korištenje štapova:
- Petlja (remen) nije ukras: provucite dlan odozdo prema gore i uhvatite ručku – time oslonac preuzima traka, a ne stisak ruke.
- Glava štapa pomaže kod silazaka – oslonite se na nju, ali ne prenaglo.
- Ručke od pluta ili posebne pjene puno su ugodnije – hodate s njima satima, i stvarno ne želite da vam se dlanovi kližu po znojnoj plastici.
Ako još niste koristili štapove, probajte ih na nekoliko dužih šetnji prije puta – na Caminu će vam postati neizostavan dio svakog koraka.
Ljekarna na leđima – samo ono što stvarno treba
Na Caminu ćete vidjeti hodočasnike koji sa sobom nose mini-apoteku – razne kreme, tablete i sprejeve – kao da planiraju otvoriti poljsku ljekarnu. No istina je jednostavna: većinu toga nećete koristiti, a sve što zatrebate možete usput i kupiti.
Moj savjet:
- Ponesite jedan isproban analgetik (npr. paracetamol ili ibuprofen).
- Ako želite, dodajte pakiranje antibiotika širokog spektra, ali samo uz prethodnu konzultaciju s liječnikom.
- Ako koristite lijekove na dnevnoj bazi, jasno je da ćete ih ponijeti sa sobom.
- Ja osobno uvijek nosim aktivni ugljen – moj želudac zna biti “osjetljiva gospoda”, pa je to mjera opreza koju preporučujem ako imate slične probleme.
Ostalo – flasteri, krema protiv žuljeva, antiseptik – sve to možete kupiti u gotovo svakom većem mjestu uz rutu. Nema potrebe nositi zalihe za 30 dana.
Voda – teče gotovo posvuda
Na Caminu ne morate paničariti oko vode. Gotovo svako selo ima javnu česmu, a voda je u većini slučajeva pitka i sigurna.
Ponekad vam osoblje u albergu čak preporuči da vodu natočite iz vanjskog izvora, jer je kvalitetnija od one iz slavine u kuhinji – i to nije šala.
Naravno, kupiti bocu vode u trgovini je opcija, ali dugoročno bespotrebna – i financijski i ekološki.
Koliko vode trebam?
Orijentacijski izračun je:
-
0,5 litara na sat hoda (ovisno o temperaturi, težini ruksaka i tempu)
-
Za prosječnu etapu od 20–25 km to znači najmanje 1,5 do 2,5 litre vode dnevno
U ljetnim mjesecima ili na etapama s manje izvora – računajte i više.
Moj sustav je sljedeći:
-
1 vodeni mjeh od 2L – u ruksaku, lako dostupan kroz crijevo
-
1 čuturica (ili boca) od 500 ml – u njoj nosim vodu s dodatkom elektrolita (u prahu ili šumeće tablete). To je odlična opcija za dane kad je vruće, kad više gubite soli ili kad osjećate umor.
Savjet: Pijte redovito, ne čekajte da ožednite – na Caminu je bolje svaki sat popiti malo, nego kasnije pokušavati nadoknaditi litru odjednom. Tijelo voli ravnotežu, baš kao i koraci na putu.
Higijena – jednostavno i funkcionalno
Kao i u svemu na Caminu, manje je više i kad je riječ o higijeni. Nema potrebe nositi punu torbu kozmetike – dovoljno je nekoliko praktičnih i laganih stvari koje pokrivaju osnovne potrebe.
Evo što se pokazalo najkorisnijim:
- Sapunić 2 u 1 – tekući sapun kojim možete oprati i sebe i odjeću. Lagana bočica od 100 ml je više nego dovoljna (i može u avion).
- Putni ručnik od mikrofibre – brzosušeći, lagan i zauzima malo prostora. Veličina M je sasvim dovoljna.
- Maramice (vlažne i suhe) – korisne za osvježenje kad nema tuša ili za „hitne intervencije“ na stazi.
- Mini dezinfekcijsko sredstvo – mali gel ili sprej (30–50 ml) uvijek pri ruci.
- Pasta i četkica za zube – putna pakiranja.
- Grickalica, pinceta, mala škarica – jer se žulj ili trn mogu pojaviti kad ih najmanje očekujete.
- Mala količina toaletnog papira ili papirnatih maramica – praktično za jutarnje stajanke u prirodi.
Sve to stane u malu kozmetičku torbicu koja ne teži više od 300–400 g.
Nemojte nositi šminku, lakove, velike boce šampona, britvice u paketu od deset komada… Camino vas nauči da je čistoća stvar prakse, a ne luksuza.
Elektronika – što vam stvarno treba na Caminu?
Na Caminu je tehnologija pomoć, a ne svrha. Sve što vam stvarno treba stane u dva džepa, i zato vrijedi ostati minimalistički – manje nosite, duže traje baterija i manje brinete.
Evo osnovne opreme koja se pokazala najkorisnijom:
- Pametni telefon – osim za komunikaciju, koristi se i kao fotoaparat, karta, vodič, bilježnica… Ponesite laku, čvrstu masku i ako možete, vodootporan futrolu ili vrećicu za kišne dane.
- Punjač i kabel – klasičan set, po mogućnosti s dužim kabelom (ponekad je utičnica daleko od kreveta).
- Powerbank (10.000 mAh ili više) – spasit će vas ako ne nađete utičnicu, pogotovo u prvim danima kada se više fotografira i koristi GPS.
- Adapter za europske utičnice – ako niste iz EU ili putujete s nekim tko nije.
- Mala svjetiljka ili čeona lampa – korisna za ranojutarnje polaske ili tihe večeri u albergu (i bolja opcija od bljeskalice na mobitelu).
Ne nosite laptop, tablet ili dodatne gadgete – Camino nije digitalna avantura, nego fizička i duhovna. Ako baš želite bilježiti put, radije pišite rukom u mali notes – lakše, osobnije i bez potrebe za punjenjem.
Dokumenti i novac – jednostavno, sigurno i dostupno
Na Caminu vam ne treba puno dokumenata, ali ono što nosite – mora biti sigurno spremljeno i lako dostupno. Najbolje je sve važno držati u vodootpornoj vrećici ili zatvorenoj futroli, uvijek pri ruci, ali uz sebe (ne u dnu ruksaka).
Što ponijeti:
- Osobna iskaznica ili putovnica – ovisno iz koje zemlje dolazite.
- Pilgrimska putovnica (credencial del peregrino) – dokument koji potvrđuje da ste hodočasnik. U njega skupljate pečate (sello) i pomoću njega na kraju dobivate Compostelu. Može se nabaviti kod udruga, u crkvama ili na početku rute.
- Europska zdravstvena iskaznica (EHIC) ili putno osiguranje.
- Novac:
- Gotovina (EUR) – mnogi albergi, manji dućani i barovi ne primaju kartice. Nosite dovoljno gotovine za 3–5 dana.
- Kartica (Visa/Mastercard) – korisna za veće gradove, dizanje gotovine ili online rezervacije.
Kako spremiti:
Ja osobno koristim malu aluminijsku kutijicu u koju spremim karticu i cca 100 € gotovine, a držim je u skrivenom džepu na hlačama. Za plaćanje koristim Google Pay na mobitelu kad god mogu – tako ne moram vaditi novčanik i sve je brže i sigurnije.
Neki dodatni savjeti:
- Novac i kartice čuvajte na dva mjesta – jedan set uz tijelo, drugi skriveno u ruksaku.
- Razmislite o money beltu (pojasu za dokumente) ili diskretnoj torbici uz tijelo.
- Fotografirajte sve važne dokumente i kartice i pošaljite si na email ili spremite u cloud – ako ih izgubite, to može znatno olakšati postupak prijave ili zamjene.
Spavanje i rezervacije – kada treba rezervirati, a kada ne?
Jedno od najčešćih pitanja među budućim hodočasnicima glasi: „Trebam li unaprijed rezervirati smještaj?“
Odgovor ovisi o tome kada, gdje i kako hodate – ali u većini slučajeva, ne trebate ništa rezervirati unaprijed.
Kako to funkcionira na Caminu?
Camino de Santiago ima razvijenu mrežu smještaja – od osnovnih municipalnih alberguea, do privatnih hostela, pansiona i hotela.
Većina hodočasnika koristi alberge – povoljne, jednostavne i često posebno namijenjene isključivo hodočasnicima.
U mnogim alberuzima vrijedi pravilo: tko prvi dođe, njegovo ležište. Nema rezervacija. Vrata se otvaraju najčešće oko 13–14 sati i tko tada stigne, prijavi se i osigura mjesto.
Kada ima smisla rezervirati unaprijed?
- Za prvu noć – ja osobno uvijek rezerviram prvi smještaj. Štapove koje šaljem poštom unaprijed obično već čekaju na recepciji, jer ih šaljem barem 10 dana ranije. Osim toga, u grad dolazim ovisno o prijevozu – često kasnije popodne – i tada nije idealno odmah kretati na put.
Umjesto toga, prespavam i krenem svježe rano ujutro sljedeći dan, kada su i šanse za smještaj u idućoj etapi puno bolje. Ako krenete kasno popodne, lako se može dogoditi da vas dočeka puna tabla: completo. - U vrhuncu sezone (srpanj–kolovoz) – ako hodate tada i imate točno određene etape, ponekad je korisno rezervirati privatni smještaj dan-dva unaprijed.
- Ako dolazite kasno u danu ili imate posebne potrebe (npr. donji krevet, mirniju sobu, sobu za dvoje).
- U većim gradovima (Pamplona, Logroño, León, Santiago…) – ako želite bolju lokaciju ili dodatnu privatnost.
Slanje stvari poštom i logistika na Caminu
Ako letite avionom, znate problem – štapovi i nožići ne smiju u ručnu prtljagu. Moja provjerena metoda: pošaljem ih unaprijed poštom u smještaj gdje ću biti prvu noć.
Kako to radim:
- Kada rezerviram smještaj, kontaktiram domaćine i pitam mogu li primiti paket na svoju adresu. Do sada to nikada nije bio problem.
- Na paket obavezno napišem ime i prezime, uz adresu hostela, kako bi znali za koga je.
- Šaljem običnom poštom, jer sve stiže za 3–4 dana. Nema žurbe jer uvijek računam jedan dan u gradu prije nego krenem hodati.
Kutije i pakiranje:
- U Španjolskoj pošti (Correos) možete kupiti gotove kartonske pakete dužine 60 cm – taman za štapove.
- Pro tip: U Santiagu ne idite u glavnu poštu – tamo se zna čekati i više od sat vremena!
Umjesto toga, potražite male poslovnice (jedna je svega 50 metara prije ureda gdje potvrđujete credencial) – prazne su i brže ćete sve riješiti.
Dodatna prednost:
- S paketom šaljem i mali nožić, jer u avionu nije dozvoljen. Tako me sve čeka spremno za prvi dan, bez nepotrebnih komplikacija na aerodromu.
Savjet: Ako imate višak opreme koju ne želite nositi, u Španjolskoj Correos nudi i uslugu slanja paketa u Santiago – stvari će vas čekati kada stignete. Idealno ako imate pretežak ruksak ili nešto što vam zatreba tek na kraju.
Slanje ruksaka između etapa – opcija kad vam zatreba olakšanje
Iako Camino najčešće hodamo s ruksakom na leđima, postoje dani kada leđa zabole, pojave se žuljevi ili vam jednostavno treba dan odmora – bez odustajanja od hoda.
U takvim situacijama, tu je usluga slanja ruksaka između etapa – jednostavno, jeftino i već uhodano na cijelom Caminu.
Kako to funkcionira:
- Svaki alberge (ili hotel/hostel) ima već pripremljene kuverte za uslugu prijevoza ruksaka.
- Na kuverti upišete:
- svoje ime
- naziv smještaja u koji idete sljedeći dan (ako još ne znate – napišete jedan od poznatijih u mjestu dolaska, paket će vas čekati tamo)
- U kuvertu stavite dogovoreni iznos – najčešće između 5 i 7 eura, ovisno o udaljenosti i prijevozniku.
- Kuvertu zavežete za ruksak (ima za to posebna vezica).
- Ruksak ostavite na označenom mjestu (najčešće u hodniku alberga) do jutra, obično do 8:00.
- Kada završite hodanje i stignete na odredište – ruksak vas već čeka.
Kada koristiti ovu uslugu?
- Ako imate problema s koljenima, leđima ili žuljevima
- Ako želite dan-dva hodati lakše, s minimalnom opremom
- Ako ste umorni i želite uživati u krajoliku bez opterećenja
Napomena: Nije sramota koristiti ovu opciju. Camino nije natjecanje u nošenju tereta – nego put koji treba biti održiv i osobno prilagođen.
Važno je da nastavite hodati – a ako vam to omogućava dan bez ruksaka, onda je to prava odluka.
I za kraj – ne brinite, već hodajte
Nakon što pročitate sve savjete, lako je pomisliti da je Camino kompliciran i da treba znati „sto stvari“.
Ali istina je upravo suprotna – Camino je jednostavan.
Ne postoji savršen popis ni idealna priprema.
Uvijek će nešto zatrebati, nešto biti višak, nešto iznenaditi.
I upravo tu počinje prava ljepota puta.
Ovaj vodič je tu da vam olakša prve korake – ali put ćete učiti hodajući.
Neke stvari ćete ostaviti, neke zadržati, a najvrednije ćete ponijeti natrag u sebi.
Zato – ne čekajte da budete savršeno spremni.
Spakirajte ono osnovno, ostavite mjesta za iskustvo i krenite.
Korak po korak. Dan po dan. Bez žurbe.
I zapamtite: niste sami.
Na Caminu vas čeka zajednica, osmijeh, pomoć – i tišina koja liječi.
